Prve radove napisao sam u drugom osnovne. Ali prve uspješne u gimnaziji. Tada sam bio izviđač, i to što sam pisao glumio sam sa prijateljima. Bilo je strašno zabavno, puno smijeha i aplauza. Prvu knjigu izdao sam 1984. Zvala se Topo-škola. Priručnik za topografiju. A prvu "pravu", 1995. Biografija, fotografije, knjige, intervjui... |
|
U jednoj neobičnoj prepisci koju će čitalac naći u dodatku ovom izboru priča (Korto Malteze & druge priče iz celog sveta) autor i urednik razmjenjujući e-mailove komponuju zbirku. Odlomci: "A što se 'problema o kojem nismo pričali' tiče, ja ga ne vidim. U tvojim pričama ja prepoznajem dvije 'faze'. Prva je jezički raskošnija, preciznija (da li to zovu lirska proza?) druga je dinamičnija, sa jačom fabulom, više PRIČA u klasičnom smislu. Vitraž je više ono prvo, Priče ovo drugo." "Osećam obavezu, golemu poput planine Ararat, da kažem nešto značajno za kraj. Izvesni moj profesor sociologije se proslavio tvrdnjom da svaki čovek ima u životu stvarno da kaže samo jednu rečenicu. To ti je kao da si na samrti, starkelja sa dušom u nosu i svi su se okupili oko tebe da vide šta ćeš poslednje reći. Tvoji ispisnici, stari kao i ti mršte se oko kreveta sa tvrdoglavošću gluvih ljudi. Tvoj brat blizanac ima u uvu onu trubu kao sa starinskih gramofona. On je naginje prema tebi da vidi šta ćeš poslednje reći. Ti se oslanjaš na drhtavi lakat i u trubu ispuštaš poslednji dah: - Abrakadabra!" |
|
Moje ime je Lamija Begagić. Rođena sam 1980. u Zenici, živim u Sarajevu gdje sam i studirala na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta. Urednica sam dječijih listova Kolibrić, Palčić i 5Plus. Uređivala sam književni web-magazin Omnibus i Književni žurnal. Pišem za djecu i odrasle. |
|
Opširnije...
|
|
Constructing Kamber: Proza koju ovdje potpisuje Amir Kamber jeste bh. doprinos savremenom evropskom trendu “esejizacije” kratke priče. U svom jezgru sve su one autobiografske, i govore o životu u Prijedoru prije rata i progonstva, o iskustvima i sudbinama njegovih sugrađana, rođaka i komšija, o njegovoj porodici kakve se sjeća iz djetinjstva i kakvu je pronalazi sad, kad je iz Kelna posjeti u Sarajevu. Potpuno uvjeren u težinu vlastitog iskustva, a koristeći najnovija lingvistička i književnoteorijska saznanja stečena na studiju u Njemačkoj, Kamber riječima, frazama i rečenicama pokušava da u pisanju pronađe u ratu izgubljenog sebe i svijet svog prekinutog dječaštva. Taj njegov pokušaj je uzbudljivo štivo koje svakom stranicom opravdava očekivanja čitalaca od autora prvonagrađene priče na konkursu Buntovna proza. |
|
|