| Poezija: Abdellatif Laâbi |
 |
 |
 |
|
Abdellatif Laâbi je marokanski pjesnik, rođen 1942. u Fesu, Maroko. Zajedno sa drugim pjesnicima 1966. godine pokreče umjetnički žurnal Anfas/Souffles, koji su smatrali mjestom susreta pjesnika koji su osjećali nužnost poetskog stava i preporoda, ali u kojem su se, ubrzo potom, kristalizirale sve marokanske kreativne energije: slikari, filmaši, ljudi od teatra, istraživači i mislioci. Ovaj časopis je zabranjen 1972, ali se tokom svog kratkog života otvorio kulturama drugih zemalja Magreba i onima iz Trećeg svijeta. Abdellatif Laâbi bio je pritvoren, mučen i osuđen na deset godina zatvora zbog „delikt mišljenja“ odnosno zbog političkih uvjerenja i pisanja. Služio je kaznu od 1972. do 1980. godine, a onda je primoran na egzil u Francusku. Bio je branitelj drugih pisaca koji su također proganjani zbog pisanja, a među njima je i Salman Rushdie. Živi u Parizu od 1985. godine. Članom Akademije Mallarmé postaje 1988. godine, a 2001. godine postaje članom upravnog vijeća Maison des écrivains (Doma pisaca) u Parizu. Pored poezije, objavio je romane, kazališne komade, te knjige za mlade. Preveo je na francuski brojne suvremene arapske pjesnike. Domaća publika mogla ga je čuti na zadnjim Kikinim susretima, a što se to moglo tada čuti pročitajte ovdje (pdf fle) u prijevodu Sinana Gudževića. |